BOLESTI PASA

BOLESTI PASA

Zdravlje psa, kao i zdravlje svakoga živog bića najveće je njegovo bogatstvo. Samo zdrav pas može nam biti koristan pomagač i drug. Zbog toga, a i iz sasvim humanih razloga potrebno je čuvati njegovo zdravlje.

Kostur psa


Često se događa da je čovjek kriv što mu je pas obolio. Slaba ishrana, vlažna nastamba, propuh, spavanje na betonu itd. prouzrokuje razna pa i teža oboljenja. No događa se da pas i uz najveću našu pažnju oboli. Konačno mi sami, pa i naši najbliži obolijevamo iako se brižno čuvamo. Zbog toga sam se u ovoj knjizi osvrnuo na opis pojedinih pasjih bolesti, na njihovu preventivu te na njegu i pružanje prve pomoći oboljelom psu.
Mišići psa

1. Čeoni mišić, 2. Kružni mišić oka, 3. Podizač nosa i usne, 4. Kružni mišić usta, 5. Žvakač. 6. Prsno podjezični mišić, 7. Nadlaktično zatiljni mišić, 8. Trapezni mišić, 9. Deltasti mišić, 10. Troglavi mišić nadlaktice, 11. Široki mišić nadlaktice, 11. Široki leđni mišić, 12. Pružać leđa (pod ovojnicom), 13. Zadnji mišić, 14. Prsni mišić (manji), 15.'Kosi vanjski trbušni mišić, 16. Četveroglavi mišić bedra (pod ovojnicom), 17. Dvo¬glavi mižić bedra, 18. Polutetivasti mišić, 19. Troglavi mišić potkoljenice (dvojni), 20. Pregibač prstiju, 21. Pružač prstiju, 22. Palčani pružač članaka, 23. Pružač prstiju, 24. Lakatni pružać članaka, 25. Pregibač članka . a. Ušna noskavica. b. Žlijezde

BOLESTI PASA MOŽEMO SVRSTATI U SLIJEDEĆI  SUSTAV:

Bolesti probavnih organa
Bolesti dišnih organa
Bolesti srca i krvotoka
Bolesti živaca, mišića, kostiju i zglobova
Bolesti tjelesne konstrukcije — kosti
Bolesti organa za mokrenje i spolnih organa
Otrovanja
Bolesti kože, uha i oka
Zarazne bolesti
Nametničke (parazitarne) bolesti
Kirurške bolesti

Sve navedene bolesti pasa opisane su kako bi njihovi vlasnici, mogli promatranjem promjena na svojim psima ustanoviti barem približno o kakvu se oboljenju radi. Pri svakom ozbiljnom oboljenju potrebno je svakako zatražiti pomoć veterinara, a po mogućnosti klinike, gdje će veterinari specijalisti najmodernijim pomagalima i tekovi¬nama znanosti ustanoviti o kojoj se bolesti radi, te primijeniti najmodernije metode i najsuvremenija sredstva liječenja.
U današnje doba, kada su pronađeni razni antibiotici — penicilin, streptomicin, aueromicin itd. — liječenje je svakako efikasnije nego domaćim lijekovima. Navedene lijekove, koji se većinom daju injekcijama, mora svakako davati stručnjak veterinar, kojemu je poznata potrebna količina kao i vrsta lijekova koje daje. Te okolnosti opisuje stručna veterinarska literatura. Ovoj knjizi nije namjera da se u to upušta, a niti je njen pisac kompetentan ni kvalificiran da u to područje podrobnije ulazi.
Može se desiti da psu za vrijeme jela u gubici, medu zubima, a i u grkljanu zapne kakav komadić kosti ili ribljih koštica, do kojih je došao unatoč našoj pažnji, a i kakav drugi predmet kojim se igrao. Još češće se dogodi da on takve predmete proguta. Ako je tom prilikom ozlijedio grkljan ili mu je taj predmet zapeo u gubici ili grlu, pas je vrlo nemiran, kašlje, trese glavom i nastoji predmet (ako je među zubima) prvim šapama odstraniti, U tom slučaju potrebno je da nam druga osoba, s pomoću dviju uzica, drži otvorenu gubicu psu, što je moguće više, a mi mu temeljito pretražimo sve vidljive dijelove usne šupljine i ždrijela i ako strani predmet opazimo, zahvatimo ga pincetom i izvadimo. Ako je predmet dublje (ne možemo si sami pomoći), moramo potražiti pomoć veterinara. To učinimo što prije i po mogućnosti damo veterinaru sve obavijesti koje su nam poznate, jer time olakšavamo postavljanje točne dijagnoze i uspješno liječenje.


BOLESTI PROBAVIH ORGANA



UPALA USNE ŠUPLJINE
Skorbut je bolest uzrokovana pomanjkanjem C-vitamina u hrani. Dobiju je najčešće slabokrvni psi. Vitaminozna hrana najdjelotvornije sprječava skorbut. Znakovi bolesti jesu slijedeći: veoma jaki neugodni zadah iz ustiju. Zubno meso postaje spužvasto i tamnoplave boje. Rubovi tog mesa postaju ranjivi, zubi ispadaju. Kasnije se pojavi i groznica i ako nismo ništa poduzeli, pas može i uginuti.




UPALA ŽDRIJELA I ANGINA

Uzroci te bolesti mogu biti slični onima zbog kojih je dobiju i ljudi, a to su: prehlada, nagla promjena tempera¬ure, kupanje u vrlo hladnoj vodi dok je pas vruć, pijenje vrlo hladne vode i slično. Očituje se tako da pas oprezno i polagano uzima hranu, manje jede, opaža se da mu gutanje čini bol. Ako mu otvorimo gubicu, vidimo natečeno i crveno ždrijelo i povećane tonzile, a i korijen jezika, koji je obložen tamnijom sluzi. Bolesti prati i povišena temperatura. Psa treba držati na toplom, čuvati ga propuha i hladnog ležaja, davati mu mlaku tukuću hranu i vodu, pa će bolest za nekoliko dana proći. Bolest će još brže proći ako se upotrebljavaju antibiotici i sulfa-namidi prema uputi veterinara.


KATAR I UPALA ŽELUCA

Ta se bolest pojavljuje u pasa koji često leže i spavaju na hladnoj zemlji, kamenu ili opeki, zatim onih koji se hrane teškom hranom, koji si često prenatrpaju želudac, koji imaju neko strano neprobavljeno tijelo u želucu ili veću količinu glista. Očituje se slabljenjem ili potpunim gubitkom teka, a može da nastupi velika glad i gubitak teka naizmjence. Jaka žeđ i povišena temperatura, povraćanje, začepljenost i proljev pratioci su te bolesti. Jezik je obložen bijelim naslagama, pas je bezvoljan i na laki pritisak u predjelu želuca vrlo je osjetljiv. Kada je oboljenje utvrđeno, psu se daje strogo dijetna hrana, kuhano mlijeko, zobene pahuljice ili raskuhana zobena kaša, riža, rižina sluz, mljeveno ili sitno kosano kuhano meso.  Masna jela, zatim kruh, krumpir, šećer ne smiju se nipošto davati, jer pogoršavaju oboljenje. Ako se radi o običnoj prenatrpanosti želuca, treba dati psu neko sredstvo za povraćanje — žlicu 1%-tne otopine modre galice. Često je dovoljno da se psu daju 2—3 žlice ricinusova ulja. To ga pročisti i pas je zdrav. Povraća li pas iz praznog želuca, tj. ako nije ništa jeo, tj. povraća samo sluzavu tekućinu,  dajemo  mu kuhano mlijeko ili raskuhane zobene pahuljice u što pomiješamo 3—8 kapljica tinkture opijuma.


KATAR I UPALA CRIJEVA

Ta je bolest skopčana većinom s katarom ili upalom želuca. Bolna je i pas je nujan, nemiran, žalosno gleda, objesi glavu, mijenja mjesta ležanja, ispupči leda, gubi tek, žeđa. Izmetine su mu rijetke a ponekad krvave ili sluzave. Bolest može biti kao i katar želuca, akutna i kronična. Kod akutnih katara pas dobiva proljev, dok kod kroničnog naizmjence začepljenost i proljev. Unatoč eventualnom dobrom teku za jelo, pas mršavi i postaje slabokrvan. Uzroci katara i upala crijeva slični su kao i pri oboljenju želuca.


ZAČEP I PROLJEV

Od te pojave trpe većinom psi hranjeni teško probavljivom hranom, npr. krumpirom, kruhom, kostima, zatim stari psi, kao i oni koji žive na lancu ili u sobama, tj. oni koji se slabo kreću. Tu često zadržavaju normalno ispražnjavanje, a uslijed malo gibanja ulijeni im se rad probavnog trakta. Osim toga, začep ili tvrda stolica pojavljuje se i kao popratna pojava u nekih bolesti s povišenom temperaturom, kod štenećaka, žutice ili groznice uopće. Potpuna začepljenost pojavljuje se ako se u debelom crijevu nagomila veća količina tvrdih izmetina ili ako se u crijevu nalazi veći strani predmet. Svaki začep i tvrda stolica čine psu velike poteškoće, ispražnjuje se samo djelomično ili mu to uopće ne uspijeva. Ako se radi samo o zastoju izmetina u debelom crijevu, potrebno je psu dati parafin ili ricinusovo ulje.
Začepljen pas trpi osjetljive boli, snužden je, a pri naprezanju cvili. Ukoliko se radi o zapletaju crijeva, može povraćati i sadržaj crijeva, koji je po mirisu sličan samim izmetinama.
Kod takvih pasa s poremećenom probavom potrebno je osobito paziti na prehranu. U lako probavljivu hranu možemo povremeno uliti žlicu ricinusova ulja. Psu treba omogućiti više kretanja na slobodnom prostoru. Ako ga nismo uspjeli očistiti kako je naprijed navedeno, upotrijebimo klistir. U tu svrhu ne moramo nabavljati poseban klistir, nego ga sami načinimo. Meka cjevčica svakako mora biti napravljena tako da namazana uljem Iako ude kroz analni otvor u debelo crijevo. Nju nataknemo na gumenu cijev, a na drugi otvor te cijevi nataknemo lijevak. Pomagač će lijevati kroz lijevak, koji je uzdignut, toplu tekućinu, a mi primimo psa lijevom rukom za ovratnik, a desnom mu gurnemo cjevčicu u debelo crijevo. Tekućina se sastoji iz 2 litre mlake vode, l
1 žlice jestiva ulja i oko 2 ccm medicinskog sapuna. Ako je pas dobio zapletaj crijeva, onda su sva ta sredstva beskorisna, pa ga moramo što prije otpremiti u veterinarsku ambulantu, odnosno kliniku, gdje će se na njemu izvršiti hitna operacija.


CRIJEVNI  PARAZITI

Veliki postotak pasa invadiran je raznim vrstama crijevnih parazita. Nekim se vrstama mogu zaraziti kao mladunčad od majke koja je nosilac parazita. Tih parazita ima više vrsta, no najčešći su slijedeći:
Okrugli crv, odnosno glista žuto-bijele boje. Mužjak bude
dugačak do 4,5 cm, a ženka i do  10 cm.
Trakavice raznih vrsta, od kojih neke dostižu dužinu od 50 cm do 5 i pol metra.
Malene bijele glistice, koje se većinom nalaze masovno u debelom crijevu.
Da pas ima gliste, može se ustanoviti iz slijedećeg: slabi ili povećani tek, slabokrvnost, suhi kašalj, groznica, dah koji zaudara, mršavost, vrtoglavica i napadaji grčeva. No, kako su ti Znakovi pratioci i nekih drugih bolesti, to je potrebno da promatramo pasje izmetine čim smo primijetili jednu od gornjih pojava. Ako smo primijetili parazite, (a također ako i nismo), potrebno je spremiti nešto pasjih izmetina u nepromočivu kutijicu i odnesti ih na pregled veterinaru. On će ustanoviti ima li pas parazite, ako ih ima koje su vrste i, prema tome, odrediti i najučinkovitije sredstvo koje ćemo upotrijebiti da od njih psa oslobodimo.


BOLESTI JETARA

Pas je upadljivo pospan, potišten, ima vruć dah, promjenljivu temperaturu, jezik mu je obložen, a nutrina gubice i oči dobiju žućkastu boju. Iz usnih kutova cijedi mu se ljepljiva sluz, tek slabi, ali žeđ mu je velika, izmeti¬ne nisu obilne, a dobivaju žućkastobijelu boju. Urin dobiva tamnosmeđu ili crvenu boju u kojoj se nalazi mnogo žući. Pas slabi.
Dobra njega, lako probavljiva hrana bez masti, s mnogo šećera, mirovanje, gorka sol pomiješana s medom ima također dobro djelovanje.

BOLESTI DIŠNIH ORGANA



KATAR DUŠNIKA, GRKLJANA   I  BRONHIJA

Nastaju redovito u vlažnim prohladnim proljetnim ili jesenskim danima, kao posljedica prehlade, ležanja na vlažnom i hladnom terenu, dugog lajanja po lošem vremenu i sl. Često dolaze kao samostalne bolesti, a može ih uzrokovati i štenećak. Većinom prođu bez većih smetnji, no mogu trajati dulje vremena. Oboljenju mogu biti akutna i kronična.
Znakovi: Više ili manje čest jak i suh kašalj. Nekada pas izbacuje sluz, osobito ako je kašalj dugotrajan. U težim slučajevima pojavljuje se groznica, pomanjkanje teka i poteškoća u disanju. Ako prislonimo uho pasjem grudnom košu, čuti ćemo kako iz prsiju hropće kao predenje mačke. Jaki psi u povoljnim uvjetima prebole te bolesti u roku 1—2 tjedna, dok slabi mogu dugo bolovati, što prouzrokuje također i upalu pluća.
Njega: Držanje u toplom i suhom prostoru, čuvati psa od prehlade, od velikog napora, od ležanja na mokroj hladnoj zemlji ili kamenu. Ako je bolest ozbiljna, s povišenom temperaturom, dajemo psu hladne obloge — ručnik namočimo u ustajalu vodu, dobro ga zacijedimo, njime omotamo psu vrat ili prsa, prema tome na čemu boluje, Preko toga namotamo suhu vunenu krpu i to pričvrstimo. Potrebno je paziti da to pas stražnjim nogama silom ne skine. Nakon 4—6 sati skinemo stari oblog i ponovimo postupak. No, najbolje je potražiti pomoć stručnjaka.

UPALA PLUĆA
Dolazi kao posljedica katara bronhija, a može biti uzrokovana naglom jakom prehladom, ako u pluća dođe neki strani predmet, kao i bolestima srca, no, u pasa je najčešća kao popratna pojava štenećaka (komplikacija).
Znakovi: Pas drži glavu uvis, osjeća bolove, diše teško i kratko (do 100 udisaja u minuti) kašlje teško i bolno, puls mu udara i do 180 udaraca u minuti. Bezvoljan je, klonuo, bez teka i naglo propada. Temperatura mu se povisi. Bolest rijetko prođe prije 4 tjedna, a može postati i kronična. Za posljedicu može pas trajno imati kratak brzi dah.
Njega: Jednako kao kod katara bronhija, osim toga dobro je psa hraniti lakoprobavljivom hranom i dobro ga pročistiti. Možemo mu prsa dobro izribati Senfspiritusom, a nakon ribanja umotati ga toplom krpom. Ako ima visoku temperaturu možemo mu dati kinin mur., 0,05—0,2 grama, prema veličini psa. Vrlo je važno da psa održimo u kondiciji. To postižemo dobrom hranom: neobranim mlijekom, lakim telećim mesom, jakom mesnom juhom i sličnim. Stručna pomoć: antibiotici.

UPALA POREBRICE
Tu bolest uzrokuje također prehlada, a i grubi udarci u tom predjelu tijela. Može biti samo na jednoj strani, a također i na obje strane prsiju. Često je dobiju lovački psi koji jako ugrijani idu u vrlo hladnu vodu. Bolest se očituje visokom temperaturom, teškim disanjem, bolnim kašljanjem, bezvoljnošću. Pas radije sjedi nego leži. Ako legne, redovito legne na bolnu stranu radi toga što se ona u tom slučaju ne miče, pa mu ne uzrokuje bol. Uslijed disanja miče se samo zdrava strana, koja ga ne boli. Bolest je često dugotrajna. Ako pas oboli na obje strane, može mu se u prsnoj šupljini nakupiti veća količina tekućine mutnožute boje, što može često prouzrokovati smrt od ugušenja.
Njega: Dobra hrana kao i pri naprijed navedenim bolestima dišnih organa. Vodu treba po mogućnosti što više izbjegavati. Dobro je ribanje bolnih mjesta terpentinom, senfspiritusom nakon hladnih obloga. Dobro je davati i sredstva koja pospješuju mokrenje i čaj od lipova cvijeta.


BOLESTI SRCA I KRVOTOKA


SLABOST SRCA I KRVOTOKA
Bolesti srca i krvotoka su osobito značajne kod lovačkih i drugih pasa. Nagla slabost srca i krvotoka pojavljuje se najčešće kad nedovoljno trenirana životinja izvršava težak radni zadatak ili kad radi kao bolesna životinja. Oso¬bito valja paziti da psi, nakon što prebole neku tešku zaraznu ili organsku bolest, kao što su npr. štenećak ili upala pluća, nakon mirovanja počnu raditi postupno, a ne naglo. No, i u toku nekih težih bolesti, ako bolest krene po zlu, zna se pojaviti slabost srca i krvotoka. Kad slabost srca naglo nastupi, životinja iznenada klone i nije sposobna za kretanje, leži, teško diše, sluznice postanu plave, a u teškim slučajevima pojavi se nesvjestica. U tom slučaju treba životinju odmah otpremiti veterinaru (pas ne smije hodati), koji će poduzeti odgovarajuće liječenje. U nekim slučajevima i sami možemo znatno pomoći životinji ako joj damo nekoliko žlica jake crne kave.
Postupno se slabost srca obično razvije tijekom neke dugo¬trajne bolesti, kao i kod kroničnih bolesti srca i krvotoka. Psi su u tom slučaju tromi, nerado se kreću, tek im je slabiji i nesposobni su za posao. Sluznice su obično plav¬kaste, a broj udaraca bila (srca) pri svakom se pokretu naglo poveća, dok za mirovanja može biti normalan. Taj je oblik bolesti obično neizlječiv, ali se može liječenjem toliko popraviti da ne smeta normalnom životu životinje. Takve su životinje, međutim, nesposobne za bilo kakav teži fizički napor.

SLABOKRVKOST
Slabokrvnost je pomanjkanje crvenih krvnih tjelešaca u krvi. Pojavljuje se većinom u štenaca koji su slabo hranjeni ili prerano odbijeni od sise. Pojavljuje se i u raznježenih pasa, kao i u onih koji su uslijed koje bolesti izgubili mnogo krvi ili im je zbog toga stradao broj ili kvaliteta crvenih krvnih tjelašaca" (eritrociti).
Znakovi oboljenja jesu: umor, pospanost, bezvoljnost, slabo kretanje, tromi hod, slabiji puls, te blijeda boja očne sluznice, kao i unutrašnje strane donjeg dijela gubice. Bolest se liječi dobrom hranom potrebnom za stvaranje krvi, mesom i bjelančevinama. Potrebno je davati i željezne preparate.


DEBLJINA
Štenci trebaju biti osrednje debljine, no što su stariji, ta debljina treba postupno nestajati, a umjesto nje trebaju nastati mišići. Predebeli pas lijen je, neizdržljiv, kratkog daha, osjetljiv na katare i srčane grčeve, a može i uginuti od kupi, jer mu je rad srca uslijed sala otežan. Osim toga, predebeo je pas ružan. Liječenje je lagano. Pas se treba što više kretati, a obroci mu se smanjuju ili po količini ili po broju, tj. ili mu se daje manje hrane ili mu se jedan obrok izostavi. Potrebno je paziti i na stolicu. Ako je tvrda i pas se rijetko ispražnjuje, dajemo mu gorku sol i to svako jutro malu žlicu u tekućoj hrani i toploj vodi.

BOLESTI ŽIVČANOG SUSTAVA, MIŠIĆA, KOSTIJU I ZGLOBOVA

Ta bolest nije rijetka. Očituje se slično kao i u ljudi. Neki tvrde da je nasljedna. Ako je to točno, onda je bezuvjetno potrebno da se psi koji od nje boluju izluče iz rasploda. Uzrok oboljenja nalazi se u mozgu. Vrlo lako može se zamijeniti bolešću sličnoj padavici, koja je uzrokovana invazijom glista, začepljenošću, štenećakom, bjesnoćom, mehaničkom povredom mozga ili pomanjkanjem B1-vitamina.
Znakovi: Pas postaje nemiran, trči u krugu, naglo se onesvijesti, padne na zemlju, svija se u grčevima, okrene oči, trza cijelim tijelom, često mu ispadnu iz tijela urin i izmetine. Nakon nekoliko minuta digne se i ponaša kao da se ništa nije dogodilo, te izgleda zdrav.
Gustoća i jakost napadaja vrlo su različiti. Ima pasa koji i u jednom danu dobiju više napadaja, dok drugi to do¬bivaju tek nakon nekoliko tjedna ili mjeseci. U nekih su dugotrajni, a u nekih kratkotrajni. Psi koji napadaje dobivaju često, slabe u tijelu i postaju bezvoljni.
Njega: Za smanjenje broja-napadaja kao i za ublaženje
njihove jakosti dobro je davati psu mješavinu od 12 grama brom-kalija pomiješanog, odnosno rastopljenog u 120 grama vode, na dan 3 puta po pola ili cijelu žlicu. Još bolje djeluju barbiturati. Uz to je potrebno psu davati dobru, lakoprobavljivu hranu, čuvati ga od pretrpavanja želuca, bolje je davati češće, ali manje obroke. Stolica mora biti uredna. Ako nije, daje mu se sredstvo za pročišćavanje. Psa treba čuvati od napora i uzrujavanja. Ukoliko psa liječimo bromom, potrebno ga je na lijek postupno priučavati. Doze se povećavaju 6 tjedana, a 6 tjedana se snižavaju dok konačno potpuno ne prestanemo s davanjem.

UPALA I REUMATIZAM MIŠIĆA
Bolest dobivaju većinom stari psi, kao i oni koji stalno borave u toplim sobama, pa izađu na hladan vjetar pomiješan s kišom, a također i psi s kojima se pri čekanju i lovu na patke nerazumno postupa. Obično se pojavljuje najprije na leđima i na stražnjem dijelu tijela. Pas se kreće najvećim naporom, polagano, jer mu pokreti oboljelih mišića prouzrokuju jake boli. Ako se bolest proširi i na prednji dio tijela, pas je posve nemoćan. Može se pojaviti i samo djelomično, pa čak i samo na vratu ili jednoj nozi.
Ako je bolest i izliječena, mogu ostati trajne posljedice, npr. ukočenost pojedinih mišića, a time i udova. Ozdravljenog psa moramo čuvati, jer se bolest vrlo često može vratiti.
Njega: Oboljenje pojedinog mišića liječi se mirovanjem, držanjem psa na toplom zatim trljanjem oboljelog mjesta mlakim opodeldokom, terpentinovim uljem, kamforovim špiritusom kao i grijanjem infragrijalicama. Ako je bolesno cijelo tijelo, treba psa dobro pročistiti, davati mu lakoprobavljivu hranu, a cijelo tijelo dobro istrljati mješavinom opodeldoka, salmijaka i terpentinova ulja. Sva tri sredstva uzmu se na jednake dijelove i prije upotrebe dobro izmiješaju. Psu se može dati i 3 puta na dan aspirin u količini 0,5—1 grama, prema veličini psa.
Dobro djeluje i vruća kupka, koja traje do 20 minuta. Nakon kupke psa treba dobro osušiti u toploj prostoriji. Ako se uz bolest pojavi i groznica, može se psu dati sljedeći lijek: salipirina 8 grama, meda 30 grama i vode 80 grama. To se dobro izmiješa i daje se psu jutrom i večerom po jedna žlica. Svakako je potrebno liječenje po
stručnjaku veterinaru.

UPALA I REUMATIZAM ZGLOBOVA
Dok je prije vladalo mišljenje da je reumatizam zglobova isključiva posljedica prehlada prouzrokovanim hladnim i mokrim ležajem ili mirovanjem na kišovitom vjetrovitom vremenu, danas prevladava mišljenje da je to infekcijska bolest, kojoj svakako naginju prehlađeni psi, tj. koji žive u unaprijed navedenim nepovoljnim okolnostima.
Bolest počinje visokom temperaturom, naglim ukočenjem oboljelog uda, oteklinom i upalom napadnutog zgloba. Na pritisak pa i na sam dodir pas osjeća jaku bol. Često se bolest seli iz jednog zgloba na drugi.
Simptomi bolesti mogu biti potištenost, zatvorenost, po¬manjkanje teka, ali često dođe naglo bez ikakva predznaka. Bolest nekada prođe brzo, ali nekada je i dugotrajna.
Njega: Vrši se jednako kao i pri reumatizmu mišića. Osim toga, preporučuje se trljanje oboljelog mjesta sljedećom mješavinom: 90 grama kamforova špiritusa, 15 grama salmijaka i 15 grama terpentinova ulja. Tom se mješavinom također načine i oblozi, koji se zatim omotaju toplom vunenom krpom. Može se načiniti i mast od 8 grama ihtiola i 40 grama masti. Tom se mašću 2 puta na dan izriba oboljelo mjesto.



BOLESTI TJELESNE KONSTRUKCIJE


RAHITIS (Engleska bolest)  ILI  MEKOĆA  KOSTIJU
Samo ime (mekoća kostiju) označuje o čemu se radi. Bolest je uglavnom uzrokovana lošom prehranom. Ako pas u hrani ne dobije dovoljno tvari za rast i stvaranje čvrstih kosti¬ju bogatih vitaminom D, oboli od te bolesti. Štenci hranjeni mlijekom slabo hranjene kuje dojilje, koja nema dovoljno hranjivih sastojina i vitamina D u svom mlijeku, ne mogu stvoriti u svojim organizmima čvrst zdrav kostur. Osim slabe hrane tu bolest mogu u štenadi uzrokovati i druge okolnosti, npr. katar želuca, što prouzrokuje lošu probavu, zbog čega pas ne iskoristi dobru hranu koju dobiva, zatim duge prehlade, nečistoća, vlažna nastamba i slično.
Kosti oboljele životinje izrastu do normalne veličine, ali su mekane toliko da jedva nose teret tijela. Zbog toga pas vrlo rado leži, nerado se diže, ako hoda, hoda polagano ukočenim nogama i brzo nastupe i vidljivi Znakovi promjene na kostima. Unatoč svemu, psi imaju veliku volju za jelo. Deformacija kostiju očituje se na nogama, koje postanu krive, zatim kralježnici, koja se ili izboči ili ulekne, pas stupa s cijelim stopalom na tlo, što čini psa neustrajnim u hodu. Tipičan znak rahista i kod ozdravljenih životinja jesu bobice ne rebrima, koje pri pipanju prstima daju dojam kao da se pipa krunica.
Bolest se sprečava tako da se spriječe naprijed navedeni uzroci koji prouzrokuju bolest. U prvom redu, potrebno je paziti na ispravnu ishranu. Psi moraju dobivati meso, mlijeko, mekane kosti, zatim povrće, koje sadrži vitamine D (mrkva, rajčica) povremeno riblje ulje i slično. Dobro je štence u prvim danima priučavati na riblje ulje, a danas ima mnogo preparata koji se mogu nabaviti u apotekama za sprečavanje i liječenje ove bolesti. Osim toga, svakako je potrebno paziti na čistoću psa, kao i nastambe, zatim mjesta gdje pas boravi, čuvati se vlage, a psa dnevno puštati da se dovoljno kreće po svježem zraku i suncu na slobodnom prostoru.


BOLESTI ORGANA ZA MOKRENJE, SPOLNIH ORGANA, OTROVANJA

UPALA BUBREGA
Bubrezi u pasa obole vrlo često, pogotovu kod životinja poodmakle dobi. Međutim, i u mladih životinja obole, ako su izložene prevelikom naporu, udarcu, prehladi, otrovima, kao i kad boluju od zaraznih bolesti.
Znakovi: Napeti hod, pas je u stražnjem dijelu tijela kao poluuzet, na dodir u predjelu bubrega osjeća jaku bol, tek mu slabi, gubi kondiciju, a urinira svaki čas. Urin mu je tamnosmeđ. Ako ga stavimo da malo stoji, dobije krvavi talog. Izmetine su mu suhe i tvrde. Zaudara mu iz gubice.
Njega: Apsolutni mir, što manje gibanja, držanje na suhom toplom mjestu. Daje mu se lakoprobavljiva hrana bez ikakvih začina. Najbolje je mlijeko s odstajalim ili prepečenim kruhom. Meso, a osobito mast treba izbjegavati. Korisni su topli oblozi od zobene kaše na predjelu bubrega koji se mijenjaju svakih pola sata, Preporučuju se i sredstva za pročišćavanje. Svakako je potrebna konsultacija s veterinarom.

UPALA MOKRAĆNOG MJEHURA
Upala mokraćnog mjehura pojavljuje se u pasa najčešće zbog mokraćnih kamenaca ili povećane prostate, kad mokraća ne može normalno istjecati iz mjehura. Zastoj mokraće u mjehuru pogoduje razvoju bakterija koje izazivaju upalu. U kuja je moguće bakterijska infekcija kroz mokraćnu cijev iz rodnice.
Znakovi: Turobnost, slabiji tek, neznatno povišena temperatura, često mokrenje malih količina mokraće, kat-kad mokraća kaplje a ne teče u mlazu u za vrijeme mokrenja pas pokazuje da ga mokrenje boli. Mokraća je mutna, ponekad i krvava.
Njega. Tražiti pomoć veterinara, stavljati tople obloge na mjehur, antibiotici i sulfanamidi. Ako je uzrok bolesti mokraćni kamenci, treba ih iz mjehura ukloniti operacijom, najbolje na klinici.

UPALA MUŠKOG SPOLOVILA
To je veoma česta pojava, pogotovu u doba parenja. Uzrok je infekcija običnim bakterijama gnojenja.
Znakovi. Iz spolovila se cijedi žućkastosivi iscjedak, pas često liže spolovilo, a katkad, zbog podražaja mokraćne cijevi, zauzima često položaj za mokrenje, no svaki put mokri samo malu količinu mokraće.
Njega.  Nekoliko puta  valja  isprati  spolovilo otopinom hipermangana ili 3l-tne borne kiseline. Ako se bolest ponovno pojavi, treba liječenje ponoviti. Dobro djeluju antibiotici.


OTROVANJA

Svako je otrovanje vrlo opasno i najčešće svršava smrću. Liječenje redovito počinje prekasno i zbog toga je bez¬uspješno. Mnogo puta nije poznata niti vrsta otrova kojim je pas otrovan, pa i to otežava liječenje. Ako je otrov poznat a interveniramo odmah, možemo psa spasiti.

Najčešća otrovanja jesu:
Otrovanje pokvarenim mesom:
Otrovanje hranom teška je upala želuca i crijeva s općim otrovanjem organizma. Očituje se povraćanjem pokvarenog jela ili sluzi, koja intenzivno zaudara, jakim proljevom, visokom temperaturom, jakom žeđi, teturanjem, klonulošću, naglim opadanjem snage i konačno nastupi smrt.
Prva pomoć. Najprije sredstva za povraćanje, zatim sredstva za pročišćavanje (ricinusovo ulje) pa medicinski ugljen i sulfonamidi i antibiotici, kod velike slabosti davanje crne kave.
Otrovanje arsenom
To otrovanje nastupa redovito prigodom deratizacije (trovanja štakora), kada psi zbog nepažnje, naše ili tuđe, dođu do tog otrova i pojedu ga. Često zlobni ljudi namjerno tim otrovom truju tuđe pse. Očituje se na slijedeće načine: silna slabost, jaka upala želuca, veliki nemir, krvavi proljev, povraćanje, naglo disanje, slabost srca, a nakon nekoliko sati nastupi smrt.
Prva pomoć. Željezni hidroksid rastopi se u vodi i daje psu svakih četvrt sata po jedna puna žlica, ili medicinski ugljen svakih 10 minuta po jedna puna čajna žličica. (Daje se samo četiri puta.)
Trovanje cijankalijem ili cijanovodičnom kiselinom
Očituje se povraćanjem, bolnim lajanjem, naglim disanjem, grčevima i nakon nekoliko minuta pas ugine. Ako je pojeo samo malenu količinu, prošire mu se zjenice, pogled mu je izbuljen, nemiran je, ima grčeve, puls mu se smanji, dah i temperatura također, sluznica dobiva tamnoplavu boju, dobiva vrtoglavicu i pada u nesvijest.
Prva pomoć: Umjetno disanje s pomoću ritmičkog gibanja prednjeg dijela pasjeg tijela tako da se pluća šire i suzuju. To uzrokuje dolazak i izlazak zraka iz pluća. Zatim pomažu mrzli tuš, davanje antidotum arsenica ili atropina.

Otrovanje fosforom
To se otrovanje događa ako je pas pojeo meku, koja je postavljena za trovanje vrana fosforiranim jajima ili krvlju pomiješanom s fosforom, te štakora (Fosfin pasta).
Znakovi: Jako povraćanje i proljev, oboje zaudara na fosfor. Jaki nemir, silni bolovi na pritisak u predjelu želuca, jetara ili crijeva, grčevi, klonulost.
Prva pomoć:   Bakreni  sulfat   pomiješan   s   destiliranom vodom (1 : 100) svakih 10 minuta po jednu žlicu, dok ne spazimo da je lijek uspješno djelovao — povraćanje. Nikako ne smijemo psu dati mlijeko, ulje ili mast.

Otrovanje strihinom
Znakovi. Jaki grčevi, koji prestaju, ali se opet pojavljuju, silan strah i grčevito zatvorena gubica.
Prva pomoć: Klistir od Clorolhidrata, 2—5 grama, od pola do jedne litre. Sva se smjesa daje psu odjedanput.


Otrovanje natrijevim fluoracetatom
Natrijev fluoracetat jedan je od najžešćih otrova koji se upotrebljavaju za trovanje Štakora. Psi se otruju pojevši otrovne meke, koje obično izgledaju kao bomboni bronhija umotani u celofanski papir.
Simptomi otrovanja pojave se kratko vrijeme nakon uzi¬manja otrova. Pas počne povraćati, nakon toga nastupaju grčevi s pjenom iz usta pa nesvjestica i vrlo brzo smrt.
Ako primijetimo da je pas uzeo otrov, treba mu smjesta dati sredstvo za povraćanje (1%-tnu otopinu modre ga¬lice) ne bi li povratio otrov prije nego što uđe u krvotok. Kad se već pojave simptomi otrovanja, obično više nije moguće spasiti životinju.

Otrovanje zmijskim otrovom
Lovački psi izloženi su često zmijskim ujedima. Neotrovna zmija načini neznatnu ranu, koja ubrzo zacijeli, dok otrovni ugriz može, a često i završi smrću psa. Zmija ujeda većinom psa u noge, glavu ili vrat. Nakon kratkog vremena ujedeno mjesto nateče plavkastom oteklinom, koja se brzo širi. Nastupa temperatura, pas kratko i ubrzano diše, srce polako udara i nastupa uzetost (ukočenost udo¬va). Obično nakon 2 dana počinje poboljšanje ili pas ugine. Ako je pas ugrizen u vrat, može uginuti i uslijed otekline, koja sprječava normalno disanje i cirkulaciju krvi makar ne bi uginuo od samog otrova.
Ukoliko ne možemo do veterinara, koji bi psu dao odgovarajuću injekciju, pokušamo pomoći sami. Do otkrića cjepiva i ljude su spašavali tako da se rana spalila užarenim željezom. To treba učiniti i psu ako smo sigurni da ga je ugrizla otrovna zmija. Ako je ikako moguće, treba ustanoviti koja je vrsta otrovnice ugrizla psa. Protuotrov je jedan i dobije se u apoteci (injekcija). Ako je pas ugrizen u lovu, a mi smo udaljeni od kuće, dobro mu je čvrsto zavezati nogu iznad ugriza i time sprječavati širenje otrova po tijelu dok stignemo do veterinarske pomoći. Ako srce slabi, dajemo psu konjaka za jačanje rada srca, a taj alkohol paralizira i djelovanje otrova. I tako možemo postići da pas prođe krizu i spasi se.

BOLESTI KOŽE UHA I OKA

Očituju se kao kožni osipi, lišaji ili rane. Na kratkodlakim psima lako ih primijetimo već u početku. Kod dugodlakih prije ćemo opaziti često i prekomjerno češanje stražnjim nogama po tijelu ili trljanje o tvrde predmete nego samu bolest. Bolest je povezana s jakim svrbežom. Može biti akutna a i kronična. Često nastaju kraste i prhut, a iz oboljelih mjesta ispada dlaka djelomično ili potpuno. Uzroci mogu biti unutrašnji i vanjski. Unutrašnji mogu biti: neodgovarajuća prehrana i manjkav rad neke od žlijezda s unutrašnjim lučenjem. Vanjski su uzroci nečistoća, prehlade, kao i neprikladna prostorija u kojoj pas boravi ili spava.
Njegu moramo prilagoditi prema uzroku od kojeg je pas obolio. Ako je kriva prehrana, moramo je ispraviti. Bolna mjesta treba posipati rižinim brašnom "ili magnezijem u prahu s dodatkom cinkova oksida. Ima više vrsta masti kojima se mogu mazati oboljela mjesta, ali budući da su otrovne, treba biti na osobitu oprezu ako ih upotrijebimo. Pas, naime, vrlo rado oblizuje namazana mjesta, pa se može otrovati. Zbog toga je najbolje upotrijebiti ili cinkovu ili taninsku mast, koje su manje otrovne. Ukoliko otrovne masti ipak upotrijebimo, moramo psu staviti široki ovratnik od kartona, koji mu onemogućuje lizanje bilo kojeg dijela tijela. Iako smo psu stavili taj ovratnik, treba često kontrolirati stoji li mu ispravno, jer smo u protivnom psa izložili sigurnom otrovanju. Prije nego smo ovratnik skinuli, moramo psa dobro okupati sapunom u više voda, dok nismo s njega skinuli svu otrovnu mast i tako odstranili svaku opasnost otrovanja. Psa možemo prati kalijevim sapunom. Za jačih oboljenja možemo namazati oboljela mjesta ihtiolom ili katranom. Uzmemo 5 grama ihtiola, vapnene vode 50 grama, masli¬nova ulja 50 grama. Za trljanje uzmemo 100 grama kalijeva sapuna i 50 grama špiritusa zajedno pomiješanih.
Ukoliko su psu nastali čirevi oko vrata, uslijed pritiska ovratnika po ljetnoj vrućini, treba ga ovratnika što je više moguće osloboditi, bolna mjesta liječiti navedenim načinom. Tu se mogu upotrijebiti i masti koje sadrže i otrove, jer pas ne može lizati mjesta na vratu. Treba ipak paziti da pas nogama ne grebe namazana mjesta i kasnije s nogu ne poliže otrovnu mast.
Osim kožnih bolesti koje se ne prenose, ima ih i prije¬nosnih a to je bolest od grinja — sitnih parazita. Ti su paraziti dugački 0,2—0,5 mm, a široki 0,2—0,35 mm. Pre¬nose se veoma lako, već samim dodirom pasa. Mogu se prenijeti i brnjicom, ovratnikom, povodnikom ili kojim drugim predmetom. Množe se veoma brzo, a nastane se između gornjeg i donjeg sloja kože. Bolest nazivamo šuga. U pasa se pojavi obično najprije na glavi i vratu, trbuhu i prsima, a također i na šapama. U ljudi se najprije pojavi između prstiju ruke. Iako je ta bolest za pse vrlo opasna, može se potpuno izliječiti.
Njega se vrši na slijedeći način. Pse, osobito dugo i oštrodlake treba ošišati na što je moguće kraće. Dobro se okupaju u mlakoj vodi i temeljito isperu sapunom i izribaju četkom. Za mazanje uzme se 100 grama sumporova cvijeta i 100 grama svinjske masti, dobro se izmiješa i time se maže. Može se izmiješati i 50 grama kreolina, 50 grama kalijeva sapuna i 600 grama špiritusa ili perublazma 100 grama pomiješanog sa 100 grama špiritusa.
Da se ne spriječi normalan rad kože, namaže se prvi put samo trećina pasjeg tijela, za dva dana druga trećina, i opet za 2 dana ostatak. Nakon 2 dana dobro isperemo sapunom onaj dio koji smo prije namazali, Naravno je da nećemo granicu mazanja načiniti takvom da bi moglo ostati mjesta koja bi bila nenamazana, jer bi ona bila novo rasadište bolesti. Bolje je da se svaki put uzme nešto veći nego manji dio tijela. Kod otrovnih masti treba naravno psu onemogućiti lizanje naprijed navedenim načinom. Kreolin je otrovan. Najdjelotvornije djeluje perubalzam. Skup je, ali potpuno neopasan. Sumpor je također neškodljiv.
Bolesnog psa treba bezuvjetno izolirati. Dodir s drugim psima apsolutno mu se ne dopušta iz vlastitog kao i općeg interesa. Bolestan pas vrlo lako zarazi drugoga, a taj može ponovno zaraziti našeg već izliječenog psa. Sve manje vrijedne stvari s kojim je bolestan pas došao u dodir najbolje je spaliti, a ostale vrednije, kao ovratnik, povodnik, kućicu itd. treba dobro dezinficirati. Kućicu treba okrečiti temeljito vapnom ili još bolje klorovim vapnom. Kožnati predmeti premažu se karbolom, vreća ili gunj iskuhaju se.
Kao što razni nametnici napadaju druge životinje, na¬padaju i psa. Svaki nepovoljno djeluje na pasji organizam. Zbog toga moramo što je više moguće nastojati da pas nema nikakve nametnike na sebi, kao ni u svojoj nastambi. Osim nemira, nametnici većinom djeluju noću kad bi pas trebao spavati, neki sišu njegovu krv. Tako pas propada i slabi, također postaje neotporan prema bolestima, a i upotrebljivost mu je veoma smanjena.
Prelaženje nametnika s jedne životinje na drugu vrlo je lako. Zbog toga ne smijemo dopustiti da nam se pas na ulici druži s psima koji već na prvi pogled izgledaju neuredni i nečisti. Oni će sigurno imati i parazite. Pas po svojoj naravi želi prići do drugog, osobito ako su različitog spola, da se onjuše i mahanjem repa pozdrave. To mu ne dopuštamo, jer su ovakvi dodiri redovito uzrok prenošenja raznih bolesti i parazita. Ako psa često očetkamo, okupamo, ako držimo čistom njegovom nastambu, kućicu više puta okrećemo i po¬sipamo kojim praškom za dezinfekciju, očuvali smo našeg psa od nametnika. Poznata je uzrečica »bolje je spriječiti nego liječiti«. Danas postoji niz djelotvornih različitih prašaka, npr. gamacid i slično.

ISPADANJE DLAKE
Svaki pas mijenja dlaku kao i ostale životinje,  jer bi ga ona ljeti  previše grijala- a u  jesen  dobiva  zimsku dlaku, koja ga štiti od hladnoće. Ta se promjena vrši postupno i potpuno je normalna pojava.
Dlaka ispada psima i nakon što su preboljeli neke bolesti, kod upala i parazita kože, ali može ispadati i kujama koje doje, zatim starim i debelim psima, izvan navedenoga normalnog ispadanja. Ako dlaka ispada u čupercima, moramo svakako nešto poduzeti da to spriječimo. Ako smo ustanovili uzrok tome, moramo u prvom redu njega odstraniti. Korisno će djelovati ako psa operemo špiritovim sapunom ili ga izribamo perubalzamom, i to nekoliko puta, tj. 1—2 put na tjedan. Ako dlaka ispada i nakon toga, odvedemo ga veterinaru, jer je uzrok tome ispadanju unutrašnji, a ne vanjski.

OPEKOTINE
Nije rijedak slučaj da se pas opeče ili ofuri kipućom vodom. Iako je opeklina malena, skopčana je s jakom boli. Veće opekline stvaraju mjehure i upale, dok najjače pougljenjuju opečeno mjesto. Rane se namazu antibiotskom masti, cinkovom ili olovnom.
Ako su nastali mjehuri, prošuplje se, ali ne u sredini, nego na strani. U prvom slučaju načinila bi se velika rana, dok u drugom koža prilegne ponovno na prijašnje mjesto. Ofurena mjesta namažemo što prije uljem ili vazelinom, nikako ne hladnom vodom, jer bismo u tom slučaju opekline znatno pogoršali. Takve rane, osobito ako su na većoj površini, ne posipavamo dermatolom ni drugim praškom, jer oni stvaraju tvrdu koru na rani, koja pri gibanju psa puca i stvara krvave, bolne i opasne rane. Mažemo ih dermatolovom mašću, jer ona ne stvara koru, nego čini ranu i cijelu okolinu mekanom. Na taj način brzo pas ozdravi. Na opečenim mjestima rijetko izraste nova dlaka, dok na ofurenim, makar su u pitanju i velike plohe, izraste u najviše slučajeva nova dlaka.

BOLESTI NOKTIJU I ŠAPA
Psima koji se premalo kreću često narastu predugi nokti. Zbog toga se svijaju prema unutra, pa pri hodu ozljeđuju šapu. Ozlijeđeno mjesto postaje rana, koju pri hodu nokti sve više povređuju, što psu prouzrokuje boli. Tu ne preostaje drugo nego oštrim jakim klještima — škarama prikratiti nokte na normalnu dužinu i odrezane rubove izgladiti dobrom pilicom za nokte, kakvu i sami upotrebljavamo.
Lovački psi i uopće psi koji se mnogo kreću po oštrom kamenitom tlu, po ledu ili tvrdom snijegu, ozljeđuju tabane na šapama. U trnju ili nečistim terenima mogu se nabosti na trn, staklo, čavle i slično, Ako se to dogodi, prva nam je dužnost da mu izvadimo strano tijelo iz noge. U lovu na ljetnoj vrućini, po kamenitim predjelima, obole im tabani na jednoj vrsti opeklina. Zbog toga je dobro nakon ovakva lova psu prije spavanja namazati tabane jestivim uljem. Ujutro su im tabani zdravi.
Ako je pas ranio jabučice na tabanima rezom, vrlo će nam dugo šepati ukoliko nismo ništa poduzeli da mu to izliječimo. U tom slučaju peremo mu šape 2 puta na dan rastopinom vode i potaše. Vode uzmemo 500 grama, a potaše 30 grama. Ako su šape vruće, hladimo ih oblogama načinjenim od octa. Ranu posipamo dermatolom ili jodoformom. Do ozdravljenja pas mora miro¬vati, pa ne polazi ni na šetnje. Izlazi samo zbog obavljanja nužde.

BOLESTI UHA
Pojavljuju se često, većinom u dugouhih lovačkih pasa, ali također i ostalih pa i onih koji imaju podrezana uha, a kreću se po poljima punim zrelih žitarica ili trava sa sjemenkama, koje se truse i mogu upasti u pasje uho, kao i ako je psu ušla u uho hladna voda i u njemu ostala.
Znakovi oboljenja. Pas spusti glavu, drži je ukoso, često njome žestoko trese, bolno cvili i stražnjom nogom grebe po bolnom uhu ili trlja bolno uho o kakvo stablo ili drugi tvrdi predmet. Uzroci su, osim gore navedenog, boravak na propuhu, prehlade, nakupljanje usne masti u uhu, te ulazak hladne vode u njega. To se  događa u pasa koji skaču u vodu ili u njoj rone, a kasnije se dovoljno ne istresu. Ako voda ili kakva sjemenka ostanu duboko u uhu, prouzrokuju vrlo bolne upale, koje mogu — ako se ne liječe — prouzrokovati gluhoću na jedno ili oba uha. Osim navedenih znakova, bolest uha lako ustanovimo, ako pomirišemo unutrašnjost uha. Upale prouzrokuju dosta jak neugodan zadah,
Bolest se liječi u prvom redu čišćenjem uha, po mogućnosti se odstrani strani predmet, ako se nalazi unutra. Uho se treba ispirati čajem od kamilice i to tako da se na drveni štapić pričvrsti vata namočena u čaj od kamilice, uska se podigne i povuče malo u stranu od glave. Na taj se način vidi dublje u uho i može se dublje štapićem prodrijeti u uho i isprati. Nakon ispiranja uho se osuši spužvicom ili suhom vatom pričvršćenom na štapiću. Vrh štapića neka ne bude šiljast. Pas redovito pri ispiranju zatrese glavom, pa bi ga šiljak mogao ozlijediti. Ako je štapić na vrhu i tup, smjesta ga izvadimo iz uha čim primijetimo da bi pas htio zatresti glavom. Da mu treskanje onemogućimo, potreban nam je pomoćnik koji će mu čvrsto držati glavu. Da psu ublažimo boli, možemo mu 2 puta na dan nakapati toplo maslinovo ulje naizmjence s 3%-tnim vodikovim superoksidom. Psi koji se kreću dovoljno po slobodnom prostoru na svježem zraku, borave i spavaju na suhom mjestu bez i najmanjeg propuha, a uz to su ispravno hranjeni rjeđe obolijevaju od te bolesti,
Da pas ne ogluši i ne muči se, potražimo što prije pomoć iskusnog veterinara ili klinike.

BOLESTI OČIJU
Upala sluznice očnih vjeđa najčešće je od svih bolesti očiju. Može nastupiti od običnog katara ili mehaničkom povredom stranih tijela. Uzroci su prehlade ili ulazak raznih tijela ili dima u oči. Može uslijediti i zbog udaraca, a češće ga dobivaju lovački psi s otvorenim okom (izvrnuta donja vjeđa), u koje mu prigodom lova upadaju razne sjemenke. Jednaki uzroci prouzrokuju upalu rožnice. Ukoliko se u oku nalaze strani predmeti, sjemenke ili slično, treba ih u prvom redu oprezno izvaditi vatom namočenom u čaj od kamilice. Vađenje sjemenki pincetom opasno je, jer pas može nenadano trgnuli glavom, kad mu dodirnemo osjetljivu sluznicu pa je uslijed toga moguća teška povreda, pa čak i potpuni gubitak oka. Pse s otvorenim okom treba nakon svakog lova, a i šetnje, pregledati, te im uvijek smjesta nakon što smo stigli kući oči očistili naprijed navedenim načinom. Ako su sjemenke kratko vrijeme u oku, nisu još prouzrokovale upalu. Pustimo li ih kroz noć, oko će se upaliti, a pas može stanje još pogoršati, jer će šapama trljati bolno oko.
Najopasnije bolesti oka jesu mrene (siva i crna mrena), jer u najviše slučajeva prouzrokuju sljepoću.
Iako ima vise lijekova kojima se liječe upale oka, .sami ih ne liječimo, jer će laik teško ustanoviti o kojoj se upali zapravo radi; oko ćemo oboljelom psu očistiti, isprati kamilicom i potražiti pomoć veterinara. Kod mrene na očima nestručnjak je potpuno nemoćan i ne smije ih uopće dirati. Tu može pomoći samo stručnjak okulista, koji ih može odstraniti samo operacijom.

Izvor: Izvor. RICHTER, Ivan: Lovački psi – uzgoj i školovanje, NZZ, Zagreb, 1976. str. 181-125.